Pozvao sam telefonom tog dana da čujem kako je majka. Rekli su mi da je dobro i da su je nahranili. Međutim, kada sam nekoliko časova kasnije došao u bolnicu, umirala je sama u sobi, u krevetu iza vrata. Medicinske sestre su za to vrijeme igrale igrice na telefonu i niko joj nije prišao kad sam zvao u pomoć.
Tim riječima Dragan Tabak opisuje šta se minulog vikenda desilo u Službi hirurgije u bolnici “Sveti apostol Luka” u Doboju kada je preminula njegova šezdesetšestogodišnja majka Božica Tabak. Revoltiran i u afektu Tabak je medicinskom osoblju u bijesu i tuzi zaprijetio da će ih sve pobiti.
– To je bila prijetnja u afektu. Tužiću ih zbog načina na koji su je ostavili da umre, ali i svih greškama prilikom liječenja. I Službu hirurgije i cijelu bolnicu. O svemu ću obavijestiti i ministra zdravlja. Moja majka je ostavljena iza vrata da umre sama kao cuko – kaže Tabak.
Kako tvrdi, njegova majka je ranijih dana ležala u bolničkoj postelji pored prozora, ali su je te subote bukvalno gurnuli iza vrata, odakle se ne vidi iz hodnika, dok su ostali pacijenti premješteni iz te sobe. Tabak objašnjava da je, kada ju je zatekao u tako lošem stanju, zvao pomoć, ali da se niko nije obazirao na njega.
– Uzalud sam zvao da mi neko pomogne. Izašao je samo dežurni ljekar upitavši me zašto se derem i zatim mirno otišao u kancelariju ne pogledavši nas više, a za to vrijeme mi je majka na rukama umirala – priča Tabak.
Dodaje da neće dopustiti da ovakav nemar prođe nekažnjeno. Objašnjava da je njegova majka tri puta ove godine operisana u ovoj ustanovi i da je potom imala razne komplikacije.
– Hirurzi su joj operisali debelo crijevo i odmah poslije prve operacije, u februaru, dobila je infekciju, da bi joj se nedugo potom i crijevo rašilo. Sve je to neadekvatna njega i nepažnja, ali ovo sada je prevršilo svaku mjeru i ljudskost – ističe Tabak.
Kaže i da je juče u bolnici razgovarao sa šefom hirurgije i ljekarima poručivši im da će neko morati ispitati ovaj slučaj i odgovarati za greške koje su učinjene prilikom liječenja njegove majke i načina na koji je umrla.
– Išao sam i do direktora bolnice, međutim, on nije bio tu, već njegov zamjenik. Sve sam im rekao. Imam fotografije o tome u kakvom sam je stanju zatekao. Javnost treba da zna u kakve ustanove i čije ruke ide na liječenje – dodao je Tabak.
Pomoćnik direktora bolnice “Sveti apostol Luka” u Doboju Aleksandar Panić potvrdio je da se tokom vikenda dogodio jedan, kako kaže, manje prijatan događaj.
– Cijeneći samu situaciju i bol rodbine koja je bila suočena sa tužnom viješću, donekle se može razumjeti afektivno ponašanje – kazao je Panić.
Prema njegovim riječima, pacijentkinja T. B. (1950) liječena je u Službi za hirurgiju blizu dva mjeseca.
– Nažalost, ishod liječenja nije bio prema očekivanjima, što je rodbina jako teško prihvatila – kazao je Panić i dodao da je dežurni tim dužan o svim incidentima obavijestiti nadležne službe, što je, kako kaže, i učinjeno.
U bolnici ističu da su o cijelom ovom slučaju obavijestili policiju.
Međutim, portparol Centra javne bezbjednosti Doboj Ljerka Stanimirović kaže da nadležna Policijska stanica Doboj 1 nema evidentiranu prijavu o ovom slučaju.
U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS juče su rekli da nisu dobili zvanično obavještenje o pomenutom slučaju.
– Ministarstvo će zatražiti od bolnice “Sveti apostol Luka” u Doboju informaciju u vezi sa slučajem Božice Tabak i nakon dobijenih informacija eventualno preduzeti mjere u skladu sa zakonskim propisima – poručili su iz Ministarstva.
Ovo zasigurno nije prvi niti jedini slučaj nažalost. Ljudima polako ponestaje strpljenja i ne žele da ostanu na mjestu i ništa ne poduzmu. Sve dok se dignemo na noge i dok svaki slučaj ne dostigne medijsku pažnju, ministarstvo zdravlja i ne budemo uporni u svojim pravima ovakve stvari će se i dalje dešavati.
Ono što su možda zaboravili jeste moderna zakletva koja glasi:
U času kada stupam među članove lekarske profesije svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu humanosti.
Prema svojim učiteljima sačuvaću dužnu zahvalnost i poštovanje.
Svoj poziv ću obavljati savesno i dostojanstveno.
Najveća briga će mi biti zdravlje mog bolesnika.
Poštovaću tajne onoga ko mi se poveri.
Održavaću svim svojim silama čast i plemenite tradicije lekarskog zvanja.
Moje kolege će biti braća.
U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene uticati nikakvi obziri, vera, nacionalnost, rasa, politička ili klasna pripadnost.
Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog početka.
I pod pretnjom neću popustiti da se iskoriste moja medicinska znanja, suprotna zakonima humanosti.
Ovo obećavam svečano, slobodno pozivajući se na svoju čast.